Novi roman Vladimira Arsenijevića „Ka granici“ predstavljen u Centru za kulturnu dekontaminaciju

Promocija novog romana Vladimira Arsenijevića „Ka granici“, na kojoj se tražilo „mesto više“ održana je u četvrtak 19. jula u Centru za kulturnu dekontaminaciju (Birčaninova 21). Sa autorom je razgovarala urednica knjige Jasmina Radojičić, a svi posetioci promocije su bili u prilici da na video-bimu pogledaju šta su o ovoj knjizi rekli: Svetlana Slapšak, Filip David, Bora Ćosić, Marko Vidojković i Marko Šelić Marčelo.
Roman „Ka granici“ treći je deo ciklusa „Cloaca Maxima – sapunska opera“ u koju spadaju romani  „U potpalublju“  i „Ti i ja, Anđela“). Ovo je ujedno jedanaesta knjiga Vladimira Arsenijevića u spisateljskoj karijeri dugoj gotovo četvrt veka.

Na početku knjige „Ka granici“ Vladimir Arsenijević vodi čitaoca na Omfalos, izmišljeno grčko ostrvo. Ovde narator nalazi neophodan mir za sebe i Helenu, a Anđela tu pokušava da prevaziđe apstinencijalnu krizu. Iz ovog mesta put će ih povesti u Atinu, gde ponovo žive zaboravljenu slobodu u društvu anarhista. Ipak, bežeći van granice, oni se kreću ka onoj neminovnoj granici sopstva.

„Građom ove knjige počeo sam da se bavim u vreme kad sam objavio drugu knjigu iz tetralogije  ̶  ‘Anđela’ ̶ to je bilo 1997. godine“, rekao je autor i dodao da je pisao sa mnogo težine jer mu je već tada bilo muka od devedesetih godina, tako se do 1999. borio sa time i odugovlačio, i na kraju  prestao da je piše prvog dana NATO bombardovanja.

Govoreći o devedesetim godinama prošlog veka (period kojim se autor bavi u knjizi) Arsenijević je izjavio da „danas nije gore nego devedesetih, drugačije je, ali ipak mnogo bolje. I ko god to ne razume, ne razume našu stvarnost danas, ali ne razume ni našu prošlost“, smatra Arsenijević i dodaje da je u redu da „kukamo i da smo nezadovoljni našom stvarnošću, ali je neprijatno porediti je sa nekim iskustvima koje smo imali u nedavnoj prošlosti, kada smo bili u apsolutnoj izolaciji koja je bila strašna“.

„Priča u romanu ‘Ka granici’, dešava se na ostrvu koje sam izmislio, u Egejskom moru, i radnja je smeštena u jedan alegorijski prostor. ‘Potpalublje’ je priča o oktobru 1991, a nova knjiga se odigrava tačno godinu kasnije ‒ oktobru 1992. Predstoji mi da napišem i četvrtu knjigu, koja ‘gleda’ dalje u budućnost“, zaključio je Arsenijević.

Roman je čitaocima preporučio obraćanjem prikazanim na video-bimu Marko Šelić Marčelo koji je istakao da je knjiga „Ka granici“ lepa, topla i tragična.

Marko Vidojković je naglasio da „ako tražite optimizam, svetlu budućnost i očekujete da će sve biti super, ništa od toga nećete naći u ovoj knjizi jer je ona u zapanjujuće dobrim odnosima sa vremenima u kojim živimo, a ta vremena su u skladnim odnosima sa devedesetim o kojima se ovde radi“.

„Pun sunca i toplote, treći roman Vladimira Arsenijevića u predviđenoj tetralogiji vodi kroz svetlost i sreću, preko dodira dečje kože, ka najdubljem ponoru“, smatra Svetlana Slapšak, a Filip David ističe da je ovo  pripovest ispisana rukom veštog, darovitog i iskusnog pripovedača.
„Sve je u ovoj povesti na ivici bezumlja, kao da se u Srbiji toga časa ponovo pojavio Lav Nikolajevič Miškin“, smatra  Bora Ćosić, a Vedrana Rudan zaključuje da je ovaj roman „koktel strasti, nježnosti, ljubavi i očaja, i knjiga o ljudima, o nama, koji smo nekad bili ljudi.“

Vladimir Arsenijević je jedan je od najprevođenijih pisaca svoje generacije. Prvi roman „U potpalublju“ objavio je 1994. godine i za njega dobio Ninovu nagradu. Ovaj roman preveden je na dvadeset jezika, a istoimena pozorišna predstava nagrađena je Sterijinom nagradom 1997. godine. Osnivač je regionalnog književnog festivala „Krokodil“ i izdavačke kuće za audio-knjige „Reflektor“, a kolumne i eseje redovno objavljuje u štampanim i elektronskim medijima u zemlji i regionu. Živi u Beogradu.

Roman „Ka granici“ možete pronaći u svim knjižarama Delfi, Laguninim klubovima čitalaca, onlajn knjižari www.delfi.rs i na sajtu www.laguna.rs.

izvor: laguna.rs