“Vrli Vladimire,

proštio sam, tojest progutao svih 6 priča zbirke ‘Ovo nije veselo mesto’; jedna bolja od druge. U stvari 5, s jednim otkačenim eksperimentom na kraju – ‘MINUT ili Put oko sveta za 60 sekundi’ – jako ubrzanim novim Phileasom Fogom i oniričnim svijetom meni nažalost nepoznate Valentine Broštean, istodobno nekako mračno veselim i skurilnim. Apsolutno si u stanju uvući čitatelja u taj svijet, koji dakako nije veseo. Slutim što je u tome autobiografsko, valjda London u priči ‘Crocodiles’, ali to za visoki rang tvoje književnosti, a to vrijedi i općenito,  nije odlučno. Navodim to samo zato što te donekle poznajem.
Zbog pripovjetke ‘Kineskinja’ imam i sad kamen u želucu. Ta je pripovijetka non plus ultra: mi Švabi velimo da je ‘sachlich’, stvarnosna… Nesentimentalna, akuratna u detalju koji kao da je zahvaćen objektivom nekog aparata što ga ne pokreće nervozna ruka snimatelja već je ukopan na tom neveselom mjestu i naprosto se u njemu, kao u oku krepane ribe, odražava ono što padne u objektiv. To proizvodi krajnji užas, to, baš to. Otud žrtva, baš u svojoj nijemosti i razdaljenosti u daleki jezik i svoj svijet, govori najglasnije, tojest viče.
Poznajem tvoju odanost mediju stripa; i sama želja da se tvoja književnost ‘ilustrira’ i tako medijski proširi korijeni se u toj odanosti. Biografija Petra Buhe u prvoj priči je fascinantna u svim detaljima. Možda ne bi bilo loše da je izdvojiš u poseban roman, a još bi možda bila podatnija za film, za big kino…

Najsrdačnije, Šnajder”

21.07.2016